Tri decenije "mita o nemoći UN-a"

Ovih dana se po 30. put obilježava prvi genocid u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, koji su u Srebrenici između 11. i 18. jula 1995. godine počinile trupe bosanskih Srba, specijalne jedinice srpske policije i paravojne formacije. Najmanje 8372 Bošnjaka, uglavnom nenaoružanih civila, ubijeno je.

Ujedno je 11. juli – dan kada su srpske jedinice zauzele tadašnju “zaštićenu zonu” Ujedinjenih naroda (UN) – ove godine prvi put zvanični Dan sjećanja na genocid UN-a, pored 27. januara (oslobođenje Aušvica) i 7. aprila (genocid u Ruandi).

Tagesspiegel postavlja pitanje: Kako je moglo doći do masakra u Srebrenici?

"Htjeli po svaku cijenu zadržati neutralnost"

Početkom jula 1995. trupe pod komandom Radovana Karadžića i generala Ratka Mladića napale su enklavu koja je godinama bila pod opsadom, s više od 40.000 bošnjačkih izbjeglica, i osvojile je za samo šest dana – iako se tamo nalazio nizozemski bataljon (Dutchbat) sa 450 vojnika UNPROFOR-a, zaštitnih snaga UN-a.

Njihov zadatak, po mandatu Rezolucije 836 Vijeća sigurnosti UN-a iz 1993. godine, bio je “odvraćanje od napada” na zaštićenu zonu UN-a i osiguravanje bezbjednosti civilnog stanovništva.

Kako bi se to sprovelo sa ograničenim snagama, od presudnog značaja bio je pristup NATO zračnim snagama. UN su sa zapadnom vojnom alijansom dogovorile zračnu podršku u slučaju napada na zaštićenu zonu.

Međutim, kako piše ovaj list, unutar rukovodstva UN-a za bivšu Jugoslaviju vladala je velika nejedinstvenost u vezi s eventualnim zračnim napadima - “i civilni predstavnik UN-a, Japanac Yasushi Akashi, i vrhovni komandant svih tamo raspoređenih trupa UN-a, francuski general Bernard Janvier, htjeli su po svaku cijenu zadržati strogu neutralnost”.

Pritom je koncept zaštićene zone izričito predviđao upotrebu oružane sile, uključujući i upotrebu NATO borbenih aviona. Britanski general UNPROFOR-a Rupert Smith, zadužen za BiH i time za Srebrenicu, vjerovao je da se mandat UN-a može sprovesti samo vojnom odlučnošću.

Neposredno prije pada Srebrenice, 9. jula, Janvier je ipak izdao oštru opomenu srpskim snagama i naredio nizozemskom bataljonu da brani Srebrenicu, što je podrazumijevalo “sva sredstva”, dakle izričito i upotrebu oružane sile, pa i radi odbrane izbjeglica.

Ubrzo nakon toga, Mladićeve trupe su stigle pred Srebrenicu. Janvierov načelnik štaba za planiranje dobio je zadatak da izradi plan odbrane. Taj plan je obuhvatao dvije komponente: blokadu glavnog puta kojim su Srbi napredovali i nedvosmislenu prijetnju srpskom generalu da će napad na zaštićenu zonu dovesti do zračnih udara.

List navodi da je u naređenju o upotrebi vatrenog oružja za plave šljemove UN-a stajalo: “Morate upotrijebiti sva raspoloživa sredstva kako biste spriječili dalji prodor i napredovanje vojske bosanskih Srba prema Srebrenici”.

“Ali Mladić i njegovi borci ignorisali su opomene, nastavili su napredovati i više puta granatirali položaje UN-a. Komandant Dutchbata zbog toga je između 7. i 11. jula najmanje šest puta tražio NATO zračnu podršku – ali je ona svaki put odbijena od strane odgovornih u UN-u”, piše ovaj list.

Tadašnji nizozemski ministar odbrane Joris Voorhoeve je čak 10. jula 1995. naglasio da je upotreba NATO borbenih aviona “neizbježna” kako bi se Srebrenica spasila. Ističe se da je Dutchbat nakon srpskog napada u kasnim popodnevnim satima 10. jula ponovo zatražio NATO zračnu podršku. “Međutim, Bernard Janvier kao vrhovni komandant plavih šljemova to je odbio”.

Žrtve jednim potpisom mogle biti spašene

Na kraju su on i predstavnik UN-a Akashi odobrili zračnu podršku tek 11. jula u podne – u trenutku kada je već bilo prekasno.

“Jer NATO avioni, koji su kružili iznad Jadrana, upravo su se vratili u bazu radi punjenja gorivom, a jedinice Dutchbata su se povukle zbog izostanka podrške borbenih aviona. Srbi su tako mogli bez borbe zauzeti Srebrenicu”, piše Tagesspiegel.

“Ideja da se blokiraju prilazni putevi ka Srebrenici jeste djelovala i usporila Srbe dan i po. Ali bez obećane zračne podrške, nizozemski bataljon bio je izgubljen”.

Na kraju se navodi da je to što je Janvier odobrio NATO zračne napade tek nakon više od 18 sati odgode imalo smrtonosne posljedice za 8372 ljudi.

“General ih je svojom blagovremenom potpisom mogao spasiti”.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad